U medijima, pušenje se često ne prikazuje samo kao navika – već kao simbol stava, stila i slobode. Od klasičnih filmova do savremenih serija i viralnih videa na društvenim mrežama, cigarete se neretko pojavljuju kao “vizuelni dodatak” karakterima koji su hrabri, buntovni, misteriozni. Ali kakvu poruku takva slika šalje mladima – i kako ona utiče na njihove izbore?
Dim na ekranu, ali i u stvarnosti
Prema istraživanju objavljenom u časopisu The Lancet Public Health, mladi koji redovno gledaju filmove i serije u kojima se prikazuje pušenje imaju do 40% veću verovatnoću da i sami počnu pušiti. Istraživači ističu da su takvi medijski prikazi snažan prediktor početka konzumacije duvana među decom i adolescentima.
Problem nije samo u količini takvih scena, već u kontekstu u kojem se one pojavljuju. U filmovima i serijama, pušenje se često ne povezuje s bolestima, zavisnošću i dugoročnim posljedicama. Umesto toga, ono je alat za izgradnju karaktera – rezervisano za “opasne zavodnike”, “umorne detektive”, “umjetničke duše” ili “neprilagođene heroje”. U muzičkim spotovima i na društvenim mrežama, cigareta je ponekad i modni detalj, deo imidža koji se prikazan kao poželjan.
Takav prikaz utiče na to kako mladi percipiraju pušenje – ne kao rizik, već kao oblik izražavanja. I upravo tu nastaje problem: kada se štetna navika predstavi kao stil, granica između fikcije i realnog života postaje opasno tanka.
Nova stvarnost – stari trikovi
U digitalnoj eri, uloga medija postaje još kompleksnija. Pored tradicionalnih sadržaja, tu su influenseri, vlogeri i tiktokeri, čiji uticaj često premašuje onaj filmskih zvezda. Iako mnoge platforme danas zabranjuju eksplicitno reklamiranje duvanskih proizvoda, vizuelni prikaz pušenja često i dalje “prolazi ispod radara”.
Publika često ne prepoznaje ovakve prikaze kao oblik promocije, već ih doživljavaju kao autentični deo ličnosti influensera – što dodatno otežava razvijanje kritičkog odnosa prema porukama koje se prenose.
Vreme je za reset
Razumevanje uloge medija u oblikovanju stavova prema pušenju ključno je za prevenciju ove navike. Edukacija o medijskoj pismenosti pomaže mladima da “čitaju između redova” i prepoznaju kada im se nešto prikazuje na način koji ne odgovara stvarnosti. Cigareta na ekranu ne dolazi sa upozorenjem o štetnosti – ali to ne znači da je bezopasna.
U završnici, mediji su snažno sredstvo – ali i dvosjekli mač. Ako su jednom služili da romantizuju pušenje, danas mogu da se koriste za dekonstrukciju tog mita. Potrebno je samo da znamo šta gledamo – i da naučimo da postavimo pitanje: da li je ovo zaista kul, ili samo izgleda tako?